petak, 10.11.2006.
4. Bridgekeeper
 Parkirali smo Batmobile u podnožju Himalaje, uzeli topliju majicu i krenuli na put. “Trebat će nam vodič,”rekao sam. “Potražimo šerpu u nekoj krčmi.” Ubrzo smo našli lokalnu birtiju koja je bila puna ljudi koji su izgledali kao da su jako pospani. “Dobar dan,”rekao sam na tečnom tibetanskom ili kojem god se jeziku već tamo govori. “Treba nam vodič da nas odvede do Gnjevne Špilje u kojoj se nalazi Gnjevna Koza.” Odjednom je u kafani nastao muk. Svi pogledi su odjednom bili usmjereni na nas. Neki su nas odmjeravali od glave do pete, a neki su izgledali tužni kao da nas žale. “Jesam li rekao nešto krivo možda?”upitao sam. “Igraš se sa svojim životom, stranče…”javio se tajanstveni glas iz zamračenog kuta kafića. “Nitko se nikad nije vratio iz Gnjevne Špilje…živ…” Prišli smo tajanstvenom liku u zamračeni kutak i sjeli za njegov stol. “Znate li put do Gnjevne Špilje, o tajanstvena osobo?”upitao sam ga. “Znam…ali taj put vodi samo u smrt i patnju. I propast…i smrt…rekao sam smrt već, zar ne?” “Da.” “I meni se učinilo…onda sam sve rekao.” “Zvuči odlično, ja volim majonezu!”ubacio se Batman u razgovor. Prošlo je dugo vremena otkad je Batman razgovarao na tibetanskom ili kojem god se jeziku već tamo govori, pa su mu propast i smrt zvučali kao veliki topli sendvič sa majonezom. “Zanemari.” Rekoh. “Hoćeš li nas odvesti do špilje?”pitao sam ga. “Zašto ne, ionako cijeli dan visim u ovom bircu. Samo da pročitam Metro do kraja.” Nakon što je tajanstveni vodič popio kavicu i pročitao Metro do kraja, krenuli smo se penjati po planini. Put je bio naporan i težak, te smo se u više navrata morali zaustavljati na benzinskoj kako bismo se odmorili i pojeli preskupe Montana sendviče. Uglavnom se ništa zanimljivo nije događalo, osim onog djela kad smo vidjeli troglavog majmuna, što je vjerojatno bila najčudnija stvar koju smo ikad doživjeli. Nakon nekoliko sati puta, nekoliko metara prije nego što smo došli do jednog prirodnog zavoja, tajanstveni vodič je stao. “Zašto smo stali?”upitao sam. “Jesmo li stigli?” “Iza ovog zavoja je most…”započeo je tajanstveno vodič “…most koji morate prijeći…to je put koji vodi do špilje…ja dalje više ne idem…” “Zašto?”upitao sam. “Zar ti ne plaćamo dovoljno?” “Ne plaćate mi ništa!” “Oh. Da.” “Ovo je put koji morate sami prijeći…”rekao je odlazeći. “…čuvajte se čuvara mosta…” Nestao je u tami. “Što je rekao o dabrovima?”upitao je Batman. Kad smo skrenuli u zavoj, ugledali smo ispred sebe most u magli. Stari drveni most, koji je vidio bolje dane, izgledao je kao da će se svakog trena urušiti. A ispred njega je stajao oronuli starac sa dugom bradom. Kad nas je ugledao prozborio je.  “Stoj! Tko želi prijeći most mora mi odgovoriti na pitanja tri, inače neće drugu stranu vidjeti!” “Oprostite, možete li ponoviti još jednom?”upitao sam ga. “Slušajte pozornije… Tko želi prijeći most mora mi odgovoriti na pitanja tri, inače neće drugu stranu vidjeti!” “Ne razumijem…”rekao je Batman. “Moram odgovoriti na pet pitanja?” “Ne, tri!”odgovorio je čuvar povišenim tonom. “I onda što?”pitao je Batman. “Onda možeš prijeći most!!” “Kad odgovorimo na pet pitanja.”rekao sam. “Ne pet, nego tri!”viknuo je čuvar sada već uzrujan. “Oprostite, ali ja ne razumijem što mi moramo raditi…”rekao je Batman. “Isuse Bože, ne može biti jednostavnije!!!”dreknuo je čuvar. “Kad odgovorite na moja TRI pitanja, MOŽETE PRIJEĆI MOST!! Jeste li razumijeli?!” “Jesmo.”rekao je Batman sa smješkom. “Dobro,”potvrdio je čuvar i smirio se. “Dakle…” “Dakle možeš nam odmah sada postaviti drugo pitanje.”rekao sam. Čuvar je zastao i pogledao nas. “Vidim da još niste shvatili, nisam vam još postavio prvo!”rekao je. “Ali jesi.”rekao je Batman. “Upravo maloprije.” “Pitao si nas jesmo li razumijeli…”rekao sam. “…i odgovorili smo da jesmo.”dodao je Batman. “Može drugo pitanje.” Čuvar je izgledao iznenađen i šokiran. “Ne…ne…to nije pitanje koje sam htio postaviti…” “Bilo kako bilo…to je bilo pitanje.”rekao sam.”Mi smo dali odgovor.” Čuvar je nekoliko trenutaka stajao nepomično. Zatim je prasnuo. “Kvragu! Tako se ne igra! Prevarili ste me!” “Meni se čini da je sve bilo po pravilima.”rekao sam. “Mi nikad ne bismo varali…”dodao je Batman. “Prevarili ste me!”ponovi je čuvar. “Stvarno niste fer, znate to?” Batman i ja smo se pogledali. “Ne, čekajte…”zaustio je čuvar. “Da, znamo to.”odgovorio sam. “To nije bilo pitanje!!”rekao je čuvar. “Svakako izgleda kao pitanje,”rekao je Batman. “Da,”potvrdio sam. “Naglasak na zadnjem slogu, upitnik na kraju rečenice…” “Ali to je bilo retoričko pitanje!” “Upravo tako.”rekao je Batman. “Retoričko pitanje. Ne retorička izjava, ne retorička usklična rečenica…” “…retoričko pitanje.”dovršio sam. “Ne…”zaustio je čuvar. Izgledao je kao da mu polagano tonu sve lađe, brodovi, čamci i trajekti. “Glavu gore,”rekoh. “Imaš još jedno pitanje.” “Potrudi se da bude dobro.”dodao je Batman. “Da!”rekao je čuvar naglo oraspoložen. “Imam još jedno pitanje! I postavit ću vam najteže pitanje ikada! Moram smisliti nešto dobro…” Čuvar se tada udaljio nekoliko metara i počeo koračati lijevo desno. Čuli smo kako si mrmlja u bradu Ne, to je prelagano, mora biti bolje…možda da ih pitam ovo…ne, to bi mogli znati.. Razmišljao je tako nekoliko minuta kad je naglo ispružio kažiprst. “Imam ga!”uzviknuo je uzbuđeno. “Imam najbolje pitanje!” Brzo je dotrčao sav sretan do nas. “Smislio sam odlično pitanje…uh, ovo će biti super!”rekao je trljajući rukama. “Ok, ok…moram se smiriti…ok, treće pitanje, jeste li spremni?” Uzbuđeni smješak na njegovom licu počeo se polagano spuštati. Zatim je pokrio lice rukama. “Spremni smo.”odgovorio je Batman. Čuvar je počeo tiho jecati. “Šef će me ubiti…”jedva je izgovorio “Neka, neka…”rekao sam tapšajući čuvara po leđima. “Bit će još pitanja. Mi idemo sad preko mosta.” “Vidimo se još koji put, mogli bismo neku drugu igru igrati!”rekao je Batman. Ostavili smo prijeđeni most i uplakanog čuvara iza nas te smo krenuli po Gnjevnoj stazici… |
